Umjetnica Marina Mesar OKO priprema novu samostalnu izložbu, simbolično nazvana Čuvari tišine – suvremene basne, koja će i one najravnodušnije natjerati da zastanu. Otvorenje je zakazano za 27. ožujka u Varaždinu, a izložba donosi presjek slikarskog opusa umjetnice koja nas je već navikla na vlastiti, prepoznatljiv vizualni jezik. U središtu su, naravno, njezina hibridna bića — napola ljudska, napola životinjska — koja na prvu djeluju nježno i poznato, ali vrlo brzo počinju otvarati pitanja. Tko su oni zapravo? Promatrači, čuvari ili suptilni komentatori svijeta u kojem živimo?
OKO kroz ove radove briše granice između stvarnog i imaginarnog, gradeći prizore koji funkcioniraju poput suvremenih basni, s dozom humora, ali i diskretnom ironijom koja se zadržava ispod površine. Svaka slika nosi vlastitu priču, ali zajedno stvaraju slojevitu atmosferu u kojoj se prošlost i sadašnjost neprestano prepliću. Starinski odjevni kodovi susreću suvremeni kontekst, a osobna stanja pretaču se u univerzalne osjećaje koje je teško točno imenovati, ali ih je lako prepoznati.
Poseban fokus izložbe stavljen je na nove radove nastale na platnima Nikole Reisera, umjetnika koji ih je pripremao za vlastiti rad, ali ih nikada nije iskoristio. Ta su platna, nakon više od tri desetljeća, dobila novi život u rukama OKO, koja ih koristi kao polazišnu točku za vlastiti izraz. Rezultat je neočekivan, ali logičan. Tihi dijalog između dvoje umjetnika koji se nikada nisu susreli, ali su se, na neki način, ipak razumjeli.
Upravo u toj napetosti između zaigranog i introspektivnog, između prošlog i sadašnjeg, nastaje prostor u kojem OKO najviše govori i možda najviše ostavlja neizrečeno. U nastavku donosimo kratki intervju s umjetnicom, koji će vam još približiti njezin rad.
Kada mi je njegov sin, istog imena Nikola odlučio pokloniti neka od očevih starih okvira i platna, definitivno sam u startu znala da želim na njima izvesti svoje nove radove. Baš zato što su formati okvira potpuno drugačiji od onih na kojima uobičajeno radim pa je čitava stvar bila još zanimljivija. Dok sam slikala svoje nove radove i likove zapravo čitavo vrijeme razgovaraš sa svojim kolegom slikarom. To što se nikada nismo sreli niti upoznali zapravo je nebitno. Profesija slikara je ono sto nas povezuje. Vjerujem da postoji povezanost među svim umjetnicima, tako da svi gledaju svijet nekim drugim očima od uobičajenih i da pronalaze magiju kroz obične dnevne trenutke. Neka platna ili okviri su bili oštećeni, što nije niti čudo s obzirom na to da su neki stariji i od 30 godina. Mislim da im baš to daje osjećaj vječnosti i šarma. Popravila sam što je bilo potrebno i zaštitila platna slojem laka, ali zapravo mislim da je bolje da ostanu što više autentična izvornom duhu.
Ako ne obratiš pažnju na pozadinu slika gdje se vide tragovi olovke, nikad nećeš niti znati da su zapravo proživjela različita vremena.
Definitivno utječe sve što se događa oko nas, dnevni život se samo na neki način transformira u vizualni jezik na platnu. Često se šalim da je moj posao zapravo primjećivati sve i kroz filter kreativnih odluka prevesti to na fizičku površinu. Tako da misli koje su apstraktne dobiju oblik, koji onda mogu vidjeti i svi ljudi mene.
Zapravo nisam nikad izlagala radove iz različitih razdoblja, i definitivno je zanimljivo vidjeti koliko su različiti, a koliko slični, bez obzira na presjek godina kroz koje su nastale. Izloženi su neki od radova iz različitih privatnih kolekcija, tako da je daleko od nekog oblika retrospektive, a i mislim da sam za takvo nešto još premlada